Idemo na Kalemegdan
Idemo na Kalemegdan!
Nismo u prilici da biramo dan a ni vreme.
Možete lako zaključiti koje je doba dana. Čak i koliko je sati.
Pogledajte prepoznatljivu svetiljku, jedan od simbola Kalemegdana.
Početak je meseca jula 2020. godine.
Kalemegdan u vreme korone.
Za mlade, uvek je vreme za šetnju.
Kompleks Zindan kapije na Beogradskoj tvrđavi prepoznatljiv je po okruglim kulama.
Zindan kapija je oduvek, kao i cela tvrđava, omiljeno mesto golubova.
Nekome je potrebno tako malo u životu. Mnogo je biljaka na zidovima tvrđave.
Detalji su bitni.
Simetrija, takođe.
Na putu prema Despotovoj kapiji sa Dizdarevom kulom.
Istorija u zidinama, svakom kamenu i cigli u zidu.
Pogled sa Dizdareve kule na park.
Pogled na Pančevački most.
Plav je Dunav, i ovde, kod nas.
Završetak zida kule i beskrajno plavo nebo.
Lučni deo ograde na Dizdarevoj kuli.
U Dizdarevoj kuli se nalazi Opservatorija astronomskog društva "Ruđer Bošković".
Život nije uvek ružičasta bajka, zna devojčica koja u podne vežba na zidu.
Da akumulira neprocenjivu energiju sunca i skupi snagu.
Bravo za nju!
Turistički vozić je aktuelna atrakcija i zabava za sve posetioce Kalemegdana.
Nema mnogo putnika, ali dobro raspoloženje nikada ne manjka.
Kalemegdan je inspirativan park sa bogatim i zanimljivim sadržajem. Naročito istorijskim delom.
Bilo je i biće na ovom prostoru mnogo turista.
Čini mi se da je najveća strast za putovanjima bila vidljiva kod turista iz Azije. Oni bi se razleteli po Kalemegdanu sa svojim fotoaparatima, jureći znamenitosti i zanimljive scene kao da se trude da im baš ništa ne promakne i ostane nezabeleženo.
Predivno, raskošno drveće, mnoštvo klupa za predah i razgovor.
Klupe sa posebnim pogledom na ušće Save u Dunav, novobeogradske blokove, sa zadivljujućim pogledom na Veliko ratno ostrvo, i naravno na radosnu decu u igri.
Poneki par na klupi.
Zanimljive su bile i organizovane grupe tipičnih evropskih turista starije životne dobi, sa vodičima i zastavicama svoje zemlje kao znakom raspoznavanja.
Šta tek reći o đačkim ekskurzijama, graji zvonkih dečijih glasova, smehu, dečijoj radoznalosti, beskrajnoj energiji i sreći?
Nedostaju.
Nema prodavaca sladoleda ni kokica.
U ovom vremenu, malo je građana na Kalemegdanu.
Ipak, bitno je da ih ima.
Prazan je plato Gornjega grada, kod "Pobednika". Prazna je i ograda na zapadnom delu platoa koja nikada do sada nije bila prazna jer se sa nje pruža najlepši pogled na čarobne zalaske sunca.
Ograda pored koje su nasmejani, zagrljeni turisti i zaljubljeni parovi pravili selfije sa rekom Savom, mostovima i gradom Beogradom u pozadini.
Retkost je videti ovakvu sliku radnim danom oko podneva.
Hoće li dani izolacije i socijalna distanca isčupati srdačnost iz naših grudi?
Sigurna sam da neće!
Zalazak sunca je još uvek daleko, ljudi uživaju u panoramskom pogledu.
Vreme
I ovo je Kalemegdan, na retko viđen, drugačiji način.
Želela bih da sve ove slike ostanu samo sećanje na "Kalemegdan u doba korone".
A kada jednoga dana sve ovo prođe, nadam se i verujem da neće biti moguće snimiti slične fotografije.
Da će prostorom dominirati ljudi, a vazduhom odzvanjati zvuci muzike, žagor i smeh.
Došao je i taj dan.
Kalemegdan je park prepun ljudi koji uživaju u lepoti života, zabavljaju se i druže u danu koji završava epskim zalaskom sunca.
Hvala vam na vremenu posvećenom mojim postovima.
Lep dan i prijatan vikend vam želim!